Otvori blog   

nesloga

...ne mogu izbrisati rat.

25.01.2012.

HELP, i need somebody

Jaran kojeg od milja zovem Ugursuz me evo ponuka - super je ovaj glagol nukati - da spomenem u par recenica jedno prilicno unikatno mjesto koje je bilo simbol (ili sto bi se popularno reklo "leglo") prostitucije na Kopakabani prije 7-8 godina, a u kojem sam "zivio" nocima nakon sto me cura nogirala i proveo doslovno par mjeseci neposredno prije mog konacnog odlaska iz zemlje reda i progresa. Mjesto koje je izvana izgledalo totalno trashy 80s (kao i sve ostalo u Riu ili mi se tada tako cinilo) sa drecavim neonskim bojama i stiliziranim nogama na plesnom podijumu, a unutra kao sasvim normalan diskach sa disproporcionalnim brojnijim odnosom maloljetnih i jedva punoljetnih curica prema broju turista, nerijetko staraca ili losera i sex ovisnika kao sto sam ja koji smo placali visestruko skuplji upad u mjesto. Helem, kako je real bio slab i varirao na skoro 4:1 prema US dolaru, gudra i cure konsekventno tomu vise nego jeftini, mogu da se pohvalim da sam samo na racun tog mjesta, skoro nikakvih ostalih zivotnih troskova i ponajvise zbog love od rentanja oba stana koja mi je pristizala i iz Hamerike i iz Haustralije, a koju sam nemilice trosio samo na dekadentne stvari - dodao barem 150 recki na broj odradjenih prostitutki. A sada jedna konkretna anegdota i kako vremenske nepogode spajaju ljude u cudnim situacijama. 3 ujutro, mrkli mrak i kisa propaduje, gledamo da pretrcavamo od coska do coska sklanjajuci se pred pljuskovima koji hoce-nece, kao stanu pa opet pocnu...,taksija praznog ni za lijeka pa mokar kao cep hodajuci prema kuci "pod stijenom" u Pompeu Loureiro da bih se rasteretio prvog mlaza kazem svojoj "pratilji izabranici iz helpa" da ga lagano poshipu bas tu pod strehom. Poce pravo pljustati na raskrsnici kod kina Roxy koje je blizu diskacha, i tako cura odradjuje pod strehom, prolaze puni taksiji, neka kola usporavaju da bi malo podrobnije pod svjetlom farova sagledali prizor mene naslonjenog uz zid i klecece cure koja se dala na posao, kad u po frke odnekud dotrcavaju dvije mortus pijane cure-turistkinje u svojim ranim 30tim mokre kao i mi i obucene u mini suknjicama bas kao i ova iz helpa, stadose dva metra pored nas sklanjajuci se od pljuska, i pocese pricati na francuskom. Ova klececa cura Carioca stade, kao postidi se, ustade, meni chuna jos stoji onako kao na izlozbi, a dvije francuskinje samo rekose nesto u stilu da nastavimo, i to onako lezerno sa osmjehom na licu. Rekoh Carioci : "continuar!", ona se dade nazad na posao postavljajuci torbicu pod koljeno, a ja procaskah sa nasmijanim francuskinjama jos dobrih 10tak minuta o Parizu, Nici i upitah ih za planove dok ne spricnu po mokrom trotoaru. U tom trenutku skontasmo svo cetvero da je i kisa nakratko prestala i da se moze dalje. Rekoh francuskinjama "Boa Noite de sono", i odosmo svako svojim putem.


23.01.2012.

failed one night "stand", a da je stajao ukrucen u gacama, jeste...

Kako ljeto odmice, ucestalo je druzenje mladih uz obale mora. Na Manley beachu uletismo nas 7-8 coporativno na dernek povodom kineske nove gdje upoznah medju masom kosookih i jednu normalnooku mladu i plaho dobru koku nasih korijena kojoj su starci emigrirali nakon hrvatskog proljeca, pa slabo prica nasKI, ali sto je teska za pojebat... to je nevjerovatno. Gleda a neda, sto bi rekao doktor Mica, cak i poslije visesatnog obradjivanja i alkoholne pripreme. Bilo kako bilo, ova preventivno antiteroristicka akcija protiv krvnih srodnika bugojanske grupe ce se nastaviti dok ne urodi "plodom", nadam se ne nekim malim ujom kao plodom, nego ispaljivanjem plotuna u gumenu barijeru izmedju mog cetnicko-balijskog njeznika i ove picke katolicke.

04.12.2011.

Post...

...za mog imenjaka s druge strane kugle sa 16 e-mail adresa da neznam gdje da pisem. Nije toliko lose. Likova svakakvih, svi pukli na svoj nacin. Bice sve ok.

01.12.2011.

nadolazece represalije i mozebitni hendek, held for medical emergency, aka as otis'o sam dibidus...

Od sutra ulazim u rehab kao ona allahrahmetile Amy VinskaKuca, ali bas pravi striktni , u bez- metadonsko mjesto bogu iza tregera u plavim planinama. To je prva institucija u koju ulazim da provedem tamo duze vrijeme po rezimu drugih, ne racunajuci skole i poslove jos od tmurnih armijsko indtitucionalnih dana po pripremama i rovovima nase zemlje sjebane, pa vidjecemo na sta ce sve izaci. Haj, zdra'o!

02.11.2011.

bound in fear for what I've got ...though not much it seems a lot ...life is death and no one wins

Popravih se tamo medju ciganima, malo sam razmisljao o svemu bez donesenih zakljucaka kamo dalje, pa se brze-bolje pokvarih na partyju za Halloween u istoj kuci u kojoj je prosle godine bilo mrtvih, i to mrtvih doslovno.
A nije mi jasno kako od nas 8 "hard-core drogerasa" za 24 sata "kvarenja" niko nije crko? Misteriozno smo zivi i zdravi, koliko zdravi u mozak, eh to je pitanje...

28.09.2011.

Zemljo INDIJO, stiiiiiizzzzzzzzzzeeeeeeeeeeeemmmmmmmmmm

Nervira me sve u zadnje vrijeme, sex nije bio fun vise, Debbie je pocela da me zivcira, pa sam opet single. Jos jedan razlog za neraspolozenost je iscekivanje pravog ljeta koje nikako da dodje, pa se ne skidam nikako sa opijata otkako se vratih iz Evrope, sto konzekventli znaci da je vrijeme za nagli zaokret, nadam se na bolje.

Odlucio sam nakon sna o cigojnerima koji  pricaju portugeze, valjda zbog punog mjeseca dok sam sanjao, sta li..., da odem u Gou na mjesec dana dok ovdje ne otopli, pa ako se neko od vas koji citaju ovo zadesi tamo, potrzite me na Baga ili Kalangut plazi da se olesimo zajedno.

Saúde!!!

27.08.2011.

Long 'n fruitful life...my ass

Ljeto je na zamaku u krvavoj postojbini, a vrucine ne prestaju. Ne mogu vjerovati da je najtopije mjesto u konkurenciji 7-8 mjesta na starom kontinentu u kojem sam bio zadnjih dvadesetak dana upravo moj naluben i roden grad. Stigoh i do novih mjesta u kojima ne bih u predjasnjim putesestvijama, poput Skopja u koji stigoh preko bankrotirane Grcke u kojoj se neki belaj sprema cim turisti odu za koju sedmicu, a u Skopju, gradu koji ima vrela mikroklima- rat se maltene osjeti u zraku, jer se albanski prica vise nego makedonski bez obzira na nAAkav krst koji je veci nego onaj u Mostaru i dominira iznad grada.

U Sarajevu however vrucina i vruce glave nafilovane politikom, izgladnjene preko dana i ohrabrene iftarima spremne da se late puske (ako opet zatreba vele)...vjerujem da su i oni gore na brdu jos spremniji (zatrebace im)...nista novo.
Bijah odveden u Lukavicu pa na bogovu (Papricinu) Grbavicu na utakmice lokalne nekvalitetne lige zadnjih dana, i vidjeh da se ostre nozevi kod omladine. Nemaju pametnija posla, pa kad bude zatrebalo, a zatrebace, eto ih! Mesa uvijek bilo pojeftinog na Balkanu.

BRez mene.

On the brighter side, bilo prethodno ovovmu vrlo i veoma dobro na Belearima i nightlife iskusenjima, kao i uvijek, mada se zalazi u godine, i po prvi put se nije pristavljalo u razne rupe (mada se po prilozenim iphone slikicama sa cool fx-ovima moglo u barem jos dvije ili tri), nego samo u jednu. Greska oliti ne? Tko bi ga znal? Jabat ga...

A sad gremo lagano naprej na aviJon, pa natrag u kenguriju.

Can't wait for the beginning of the summer!

kapetan pokazuje gdje trebaju biti nage spusti se malo da udjes u kadar, jebo ga ti
10.07.2011.

Unnecessary expenditure

Mala mjesta u Australiji su jebeno mjesto, bez puno izbora sta ces raditi i kako zivjeti, pa su i zene prisiljene na svakojake stvari, bas kao i kod nas u nekim balkanskim vukojebinama gdje ih muzevi "koriste" za kojesta.

I tako, nakon dobrog trodnevnog surfa na valovima Bells beacha koji dolaze sa hladnog Antarktika, krenusmo Majki, Sid i ja (od kojih sam ja generalno, a i u ovom trenutku u kolima daleko najtrezvenija osoba, sto samo po sebi govori puno o ostaloj dvojici) nazad prema Sydneyu, ali uhvati nas mrak, ja insistiram da nastavimo do ujutro, Majki ima problema sa ledjima, L5/S1 i mora da se ispruzi, pa odlucismo prenociti u pravim krevetima.
Motel za $39.99 bas nekako stize kao narucen, Sid mi rece "hajd money bags, ti castis", a ja se skruseno slozih, obzirom da sam pusio iskljucivo njegovu travu prethodna tri dana, iako su kola moja, i tako udjosmo u prljavu sobicu motela, nimalo odusevljeni higijenom iste. Kroz prozor vidimo samo outback Victorije, neka cudna mjesecina, hladno i divlje mjesto u ovom zimskom periodu, bez pitomih ljudi, ukljucujuci i zenski dio populacije na recepciji sto se pitomosti tice.
I tako kao jedini trezven (sto u ovom slucaju znaci trijezan kao vozac, nenapusen i zdrave kicme) u ovom triu fantasticos, odlucim da izadjem na cist vazduh, i od mrguda na recepciji potrazim savjet o mjestima za zabavu, i rece mi da postoji gentleman's club tu negdje blizu, 10 minuta hoda.

I tako, odlucim da predjem cestu do truckerskog strip kluba preko puta pa jos lijevo i malo LJEVLJE. Kontam, sisa i guzica nikad dosta.

Put prema klubu, prasnjav, bez asfalta, suprotnost od kluba u Geelongu u kojem smo zaglavili neku noc, pa jedva docekah da stignem do kluba hodajuci ovom pustahijom. Dodjoh do oronule stracare, sve podsjeca na scene iz texas chainsaw massacre i na jedan klub blizu Lawrence-a u Americi u kojem sam bio prije par godina na proputovanju midwestom, koji je na jos pustijoj lokaciji nego ovaj australijski, pa kontam samo jos da mi uz ovo sve neki hajduk iskoci iz outbacka, ili nedaj boze kakva divljac ili zmijuga, i slika bi bila kompletirana.

Unutra 6 cura plese za dvojicu ljudi, ja sam treca musterija. Obradovase se i gazda zz top lukalajk, a i cure kad me vidjese i  odmah me dvije zaskocise.

Krakata mrsava polu-Aboridzinka sa malim sichonima me istrlja piercovanom pickom za 30 dolara u VIP sobi (+ 10 placenih zztopovcu za ovu "privilegiju")  koja je 2X3 metra i vjerovatno je bila nekad neka bivsa hala/wc, barem je tako ta vip sobica smrdila, a poslije nje me uhvati i glomazna istocno-evropljanka, vjerovtno poljakinja, za narednih 20 dolara u velikoj sobi pred "ljudima", ako su se druga dvojica musterija-divljackih ruralnih faca tako mogla nazvati. Ova krkanka moje visine, i vjerovatno teza od mene, sa lose uradjenim silikonima se reklamirala da je cista aussie, sto je, ako cemo suditi po akcentu, bilo malo i smijesno. Uhvatih za sise, a ona rece da budem pazljiv jer jos doji blizance. Hajd rekoh, lakapo...
Nakon sto me i ona istrlja da su mi jaja bridila dolazimo do razloga zasto pisem ovu pricicu, da se mogu podsjetiti po stare dane na ove dogodovstine, ljudsku spremnost da svasta rade za pare, a isto i da se podsjetim pateticnosti i desparatnosti australijske kengurojebine, i na tacan datum ovog dogadjaja.

Pridje mi poslije krkanke i nasminkana tako i pre-naparfemisana mladjahna plave kose i demode frizure, prava ljankase anglosaksonka, sa malim sisama, i povelikim dupetom, i poce se jadati. Kao eto, i ona ima dvoje djece, ovo je ogavno mjesto, i tek joj je treca noc u ovom poslu, i ovo joj je prvo mjesto gdje radi kao striperka. Odmah se sjetih jedne svabice 18-godisnjakinje iz izloga u Amsterdamu kojoj sam dosao medju prvima njene prve noci na novom poslu, a nije znala ni kondom staviti na chunu a kamoli sta drugo, pa sam tada i povjerovao toj maloj iz Dortmunda da je stvarno pocetnica. Uglavnom, ova plavka ovdje se pozali da ovo nije za nju, ode na binu da plese na jednu od pjesama posto je dosla na red, i fakat primjetih da je skroz nevjesta oko sipke, pa kad joj platih cenera za lapdance, stvarno se i uvjerih da nije dobra u svemu ovome. I tako, pohvalih joj zanosne obline i par tetovaza, mada sise i nisu bile vrijedne spomena, nekako mi je ovo prirodno i non-fake izgledalo puno vise sexy od nekih profesionalki plesacica koje sam na stotine gledao na svim kontinentima ovog dunjaluka. Nastavismo pricu i uglavnom zali se mala na kvalitet musterija, pohvali me da sam jednini "normalan" (eki to...) u ove tri noci, i kako je odbila sinoc neke lokalce aboridzine, pa su je ispsovali, odgurnuli i pocupali, da se i bradati gazda koji sjedi iza sanka sa svojim karabinom morao umjesati. Rece da se zove Trixie, i da je ovdje sa svojom cimerkom, isto plesacicom-pocetnicom, koja je u nedostatku musterija zijevala u cosku.

Ne ponudi nikakvu drugu uslugu poslije lap dance-a, pa sam se nakon minut-dva dao u normalan razgovor s njom, i bilo mi je pravo zao, jer je rodila sa 17, drugo dijete dobila sa 20, a evo vec sa 21 morala u ovakav biznis. I tako pricamo uglavnom o njenom zivotu dobrih pola sata, a primjetih da niko ziv ne ulazi od musterija, a i ona dvojica divljaka izadjose u neka doba. Ostadoh ja jedini sa ovim tuznim striperkama u ogavnom mjestu i gazdom koji se navadio na Midnight Oil.

Trixie rece da joj je ustvari pravo ima Ashley, i pozva Rachel da dodje i sjedne s nama jer sam joj se uciniio zanimljiv, a valjda je i vidjela lovu u novcaniku, pa se i Rachel predstavi socijalnom pricom i kad pokaza stomacic vidjeh da je stvarno trudna. Sise kod Rachel iako vec nabujale od mlijeka, stoje ponosno, oficirski, pa mi se dignu chuna kad ih pomilovah i platih im obadvjema za dvostruki (ili trostruki ako ukljucimo bebu u stomaku) lapdance.
I tako nakon jos par pricica socijalnog karaktera ove dvije mlade nesretne cure, odlucih da ih vodim u motel na travu, obecah bez sexa, jer su eto po njihovim rijecima kao samo plesacice, a ne prostitutke.

Sazalih se na njih jer im gazda neda da izadju ranije, nego trazi 30 dolara po osobi za prerani izlazak, uz 30 koje su obje platile prije koji sat samo da rade tu veceras, a nisu ih ni odplatile zbog nedostatka musterija, pa su u minusu, pa platih zztopovcu 60 i podjosmo njihovim starim hyundaijem ka motelu. Mrgud baba nam dade novu sobu, par soba udaljenu od one u kojoj su Majki i Sid, pa se uhvatismo travuljine.
I tako, napusismo se, prodje jos ko zna koliko vremena, trudnica zaspa, ja odlucih da pojebem Ashley onako napusen, mada to ni meni, a ni njoj nije polazilo od ruku (i genitalija) kako treba, pa joj dadoh i zadnji cash iz novcanika, nekih 60-tak dolara. Trudnica se trznu i probudi dok smo se mi pokusavali tucati,  i rece "disguisting", tj kao uvrijedi se sto to radimo ovako pred njom u istoj sobi.

Nakon svrsavanja (konacno) njene vrijene rukice poslije dvadesetak minuta mucenja sa jebanjem, vadi iz pice, neda u guzu, pa blowjoba, deepthroata, i ostalih nacina samo da izbacim tu spermu iz sebe, opustih se i iztusirah sa Ashley, pa odlucih da odspavam, a i ona se priljubi uz mene, kao da smo cura i momak.

Probudih se ujutro. Sam samcat u sobi. Cura nema, ni jedne ni druge. Nema mi ni telefona na stolici, i sto je najgore - nema ni novcanika iz dzepa shortsa.

Ashley i Rachel, ili kako god su im imena, su se iskrale iz sobe i osim mobilnog telefona koji je i vrijedan par stoja, maznule su mi i taj moj novcanik bez ikakve love u njemu, sa karticama koje apsolutno ne mogu da iskoriste i sa vozackom koju cu morati opet vaditi.

Jebem ti zivot! Rodjen da budem shonjo!

Bio sam ljut kao ris cijeli dan danas da su me Majki i Sid tjesili skroz do Bondaja.

Pa ti budi fin prema ljudima...

19.06.2011.

Zima ide, ide zima...

Zahladilo, manje se vremena provodi na valovima, pa udjem poslije par godina na forum Sarajevo-x stranice i vidim jos gori antagonizam nego prije par godina.

Pa kad kazu nece biti rata...

Hoce, hoce, ...onaj ko misli da nece, taj je u zabludi kao i ja kad sam na ekskurziji i Nici 1990. mislio da je sve bezazleno slusajuci "Ruzu Hrvatsku" sa kasetew uautobusu, pa kad smo izasli i sjeli da cugamo, cuo odgovor grupice antiprotivnih toj Ruzi koji su poceli "Spremte se spremte" u rock izvedbi na plazi na akusticnoj gitari, a kao repliku ovih prvih koji su donijeli Ruzu slusao i "U kaputu babinom, malcice zelenom, dosao sam na njena vrata, da joj kazem sabahajrullah". I sve lafo gradska djeca...

'BEM TI SARAJEVO PROKLETO!

20.04.2011.

Cricket

Evo i jedna mirnodopska.

Prekjuce mi se zali jaran da mu je dosadno, pa odosmo kod drugog jarana u Manley da nesto smotamo, posmrcemo i tako spucani da gledamo cigojnere iz CSK protiv cigojnera KTK na televiziji. Do kraja noci raspolozenje se promjeni za 180 stepeni i ubismo se od opojnih droga da nismo ni skontali ko pobijedi, a lafo gledali sa siroko otvorenim zjenicama kako cigojneri bacaju i pucaju parmakom cijelu noc. Internet me evo podsjeti ko je uopste i igrao...

Eh sad, koliko je to (ne)zdravo, i kako ce uticati na mozdane vijuge, i nekad u perspektivi na potomstvo, velika je misterija...

17.04.2011.

Naked Hill-revisited

Maloprije se porbudih i vidim proslo podne. Sunce sija, a dokle ce grijati ovu planetu, to niko nezna. Dobro jutro (poslijepodne) radni narode, mada nedjelja je...kome je do rada.

A sad jedna poslije-ratna.

April u Sarajevu. Ljeta gospodnjeg 2011. 19 je godina od pocetka rata u ovom historijski prokletom gradu. Na mjestu raspodjele rimskog zarstva, civilizacija, kultura, religija, kuraca-palaca...

Bijah po prvi put nakon rata opet na istom brdu - golom. Nesto kao da su bivsi zatvorenici bili na golom otoku, meni se isto tako cinilo da sam na mjestu zatocenistva kad sam se popeo na Golo Brdo. Dugo sam odlagao ovo suceljavanje sa prosloscu mada sam u Sarajevu redovan svake godine, nekad i po dvaput..., par puta su me odgovarali zbog mina, ali evo sad kad su glavnina mina, barem tako tvrde, ociscene, barem sa i oko glavnih puteljaka - nakanih se da sam samcat krenem gore u bakandzama, istim onim u kojima sam se gore penjao i '93. Gojzerice jos uvijek prepoznaju moju nogu, uspon stazama prema Orlicu ne bi trebao biti problematican fizicki, a nadam se ni emocionalno. Cizme koje su skinute sa jednog poginulog borca , a u kojima sam se gore najvise puta popeo sam davno bacio, zadavale su mi zuljeve, mada potajno mislim da su me spasile jer su ispunile kvotu mrtvih koji su ih nosili. Bacio sam ih u kantu za smece jos prije nego sto sam se otiusnuo u bijeli svijet. Buca potok i padine su strme, bas kao i nekad u djetinjstvu. Kako sam samo par dana prije dolaska u Sraejvo bjesomucno surfao po juznom Pacifiku, u dobroj sam kondiciji. Uspinjem se do Orlica bez problema.

Tek kad sam se popeo na cist zrak, polako su pocele raditi emocije. Mada Zuc skoro 18 godina kasnije nije ni sjenka od onog brda koje je mirisalo na smrt te 1993. Iako jos nije ozelenilo, sve izgleda puno pitomije, i kad sam se popeo na Orlic i konacno dosao na visoravan, nisam gledao dole prema polju iduci istim putem prema koti 850 i selu Jezera sa onim isti zazirom da bi svaki trenutak mogla doletjeti granata odozdo iz ravnice. Nisam ni razmisljao o silnim poginulim i ranjenim sto su prsli ovim istim putem. Ni o malom 18-godisnjem Admiru sa Cengic Vile ispod Aneksa koji je poginuo, a na istom tom putu par sati prije pogibije mi je pricao o Dzinima koje je kao religiozno dijete sanjao noc prije toga. Tek sad razmisljem, valjda se sleglo, pa zbog toga i pisem ove redove. Ja sam Admira uvjeravao da ce on garant pozivjeti 100 godina, cim su mu se te utvare javljale, i da ne brine nista o granatma i tromblonima...odnosno da cemo bezbeli mi anti-religiozni prvi najebati, a da je on siguran.

Ne desi se bas tako...mene evo jos na ovom dunjaluku, Admir je na nekom drugom svijetu, ako ima takvog svijeta...

Zavijem ispod kote lijevo putem, jer sam odlucio da nju zadnju ovjerim, i pazeci da se krecem samo glavnim puteljkom, stizem kod "Vojvodine kuce"... gledam sve zaraslo, nema domacina da kosi i krci, rusevina, u puno gorem stanju nego u ratu. Sve je u puno losijem stanju nego tada, cak i put. Kuce iznad isto tako. Vidi se da ovdje niko vise ne zivi i ne prolazi, niti ce ko na ovom ukletom brdu uskoro zivjeti...Penjem se na Golo brdo putem prema Perivoju i vidim desno da je sve nekako izguzvano, a opet nepravilno izravnano na pojedinim mjestima, kazu cak i preorano prije par godina od strane deminera, ali i 18 godina poslije se naziru tragovi i nepravilnosti u reljefu gdje su nekad isli transeji. Sjecam se svih rovova u kojima sam camio da me nesto ne potrefi, od petice do dvanaestke. Ne stisnuh da krenem linijom desno prema dvanaestki, mada mi rekose da je sve ocisceno od mina. Sto je sigurno-sigurno.

Spustam se dalje putem prema Perivoju, gledam Vis s lijeve strane, i sumarak iz kojeg je "shishao" sijac prema meni s desna... i posmatram kako je bilo iz druge perspektive. Usput razmisljam koliko je ljudi izginulo za ovu vukojebinu, da bi danas imali razjebanu zemlju za ove koji su ovdje ostali da zive u BiH, ili bili razbacani diljem svijeta sa malim izgledom da se ikad ovdje permanentno vrate, kao sto sam ja. Koji su to ideali nagnali "bracu" da se pokolju vjerujuci da ce istrijebiti jedni druge, ako ne fizicki do zadnjeg jedni druge, nego suprotstavljene ideologije, i za kakav je nebitan komad zemlje, tako mali u svjetskim razmjerama, a opet strateski vazan polozaj zbog kontrole prostora ispred sebe izginula sva ta mladost (a i ne tako mladi). Stavljam se u svoju poziciju djeteta iz mjesanog braka, gdje shizofrenija ne moze biti pobijedjena kad se vidi kako su se "moji" klali u ovoj sumi i vukojebini bez vukova, a da nije bilo sanse da bude pobjednika...Civjek je covjeku vuk, pogotovo u vukojebinama, a obzirom na seoski (ne gradjanski) rat kod nas 90tih, sve je jasno sto se definicija tice...Gledam Paljevo i kontam da su nas imali na dlanu sa haubicama, zamisljam "trajectories" hitaca, granata, pa Blagovac i Poljine s druge strane, isto tako... pa Krivoglavce i vogoscansku petlju i ne mogu da se nacudim da je s tih pozicija sijana smrt neuhvatljivim tenkom prije manje od dva desetljeca, a danas, kuce se nekako namnozile, valjda se dosta svijeta naselilo u taj dio, i kuce ne izgledaju nimalo nedokucive, opasne i daleke kao nekad, a danas se ispred kuca vidi i ves kako se susi. Ljudi izgleda zive normalno.

Vracam se gore na prevoj i krecem istim putem nazad prema Koti 850. Odvajam se lijevo i izlazim na kotu koja je bila ustvari razlog za ono zbog cega su izginule stotine ljudi o ovoj nedodjiji. Gledam sumu, oporavila se, mada jos nije zazelenila.

Sunce sija jos uvijek. Dan fin, proljetni. Zrak cist.

Suma i trava ce rasti, sunce ce sijati jos dugo. A ljudi?

 

 

16.04.2011.

Putesestvije

Predjoh sa mojom guzlatom Debbie preko kugle zvane zemlja u 23 dana, okrijepismo se i zaboravismo na stare lose navike, mada sve prodje nekako za tili cas, i to krecuci u pravcu kazaljke na zidu s lijeva na desno, ili kako vec ko gleda iz koje perspektive. Od Haustralije, preko Cookovih ostrva gdje ostadosmo surfati i kurciti se -samo ja doduse sto se kurcenja tice- po slici i prilici naaakih idola prvih sedam, Tahitija gdje boogiebordasmo drugih sedam, potom beskrajnog leta preko Honolulua-LA-NY-Beca, sletismo osamuceni sjebanog bioritma u moj rodni grad na jos 7 dana, pa samo sto se kao priviknusmo da ne spavamo kad sav normalan svijet tabiri politiku i jebe mater Dodiku - Jovo nalijevo preko bratskih Hemirata natrag u Haustraliju... jebes Loleka i Boleka i njihovo putovanje birvaktile...

 

[/URL]
21.03.2011.

jaja jukina via fuckin' hillbilly (white) horse

Nesto sam hasta zadnjih par dana, ne vjerujem da je zbog prekardasivanja sa travuljinom, mada je svega ostalog bilo preko blue oxy barbiturata do najpouzdanijih lelujavih pilula, ono bas sam se nagutao svega i svacega, ...ali nije ni to razlog za klonulost.

Mislim da je opsjednutost oxyjem mojih jarana uticala i na mene, pa sam sav nekakav metiljav.

Ali ima i poveselih stvari koje ce vratiti volju za zivotom kao sto je izlet na francusku polineziju sljedece sedmice, pa poslije toga i odlazak u Rajvosa da se udijeli stogod i tamo.

Moja bivsa draga se vratila iz Zagreba drito u B-fazu Alipasina, pa cu opet u pohode da vidim ima li hemije kao nekad u ratu kad se karalo za cigare.

vec mi je u glavi opet ona pjesma:

to te juse gjade jihova je bjuka, aji jisu zjaji da postoji Juka,

ek se juje pjesma, pjesma vukova, to u bojbu ide.....

10.02.2011.

Stabilnost

Ima li gore situacije od ove u kojoj dobru curu iz dobre familije totalno upropastim, da je nista vise ne moze vratiti u normalu...eh Unle, Uncle...

21.01.2011.

Kom opanci, kom obojci (znal ko sta su obojci?)

Note to self: ne seri puno protiv establishmenta...

Bio sam opet malo po zemljama sa manje i vise ambicioznom i sablaznjavajuce razlikujucom kosookom populacijom i neke stvari sto sam u Kambodji u selu pored Sihanukvila placao po 5000 riela (neki centi, nije ni dolar), u Tokiju sam isto pa i gore od toga placao po 5000 jena (60-tak australijskih dolara), zvuci isto, a nije, pa me to nagnalo da primjetim nepravdu i razlike medju ljudima na koje je profesorica Marksizma nekad upozoravala.

Elem, jebe me da mi ljudi placaju rentu, jer nisam kapitalista u dusi, nije me odgojiLO da budNem takI, kunem se ovim novim laptopom!

A djeca gladuju, jebem ti sudbinu... i onog ko ih napravi...

U blagom zaokretu prema pozitivnosti, svima vama 5-6 koji ovo procitate, sa malim zakasnjenjem nek je sa srecom u 2011, i da nam budNe zdrava, sretna i bericetna!



ambicija za buducnost
ambicija za buducnost


14.12.2010.

Slikovita...slika iz khmer rouge zemlje

nuff said.

11.12.2010.

malo Koh Phangan, malo Krong Preah Sihanouk, pa onda opet Koh Phangan

Rece mi jedna cura, da ako si "white" i ides u neko jugoistocno azijsko mjesto sa party atmosferom, odmah te ljudi proglase nekim maltene manijakom kojem je na pameti samo some bootey, poontang ili tako neke stvari...
blonde jewish cura mi to rece koja je ono party girl, i to u 16...

Zar sam stvarno takav?

Mislim da nisam.  Sterotipi nas nece nigdje dovesti drugovi i drugarice...pa sam joj odbrusio:
ja samo idem tamo gdje je veselo i suncano!

07.12.2010.

Kad bi se gadjali tranvajima

Mislio sam jednu ratnu, ali sto da kvarim vecerasnje raspolozenje i povratak finog vremena.

U zagrijavanju za Sihanoukville i Ko Phangan malo sam se dao u zivot, pa su mi se sinoc prividjali tramvaji, ali ne oni nasi crveni sto ih je Czech izmislio pa nama prodao, nego neki zeleni, sa bikovskim rogovima na prednjoj strani, umjesto onih zastavica za praznike. Milina!

A nije ni cudo, ti tramvaji sto su izlazili iz remize u neposrednoj blizini moga uzeg zavicaja su me fascinirali kao malo sta u sretnom djetinjstvu.

Samo, ovo 'vako vise nije pristojno, nikako...

Bilo bi mi pametno da se na koji dan uhvatim Tokya iza nove godine, gdje bi me hladna klima dovela u red, ali da se prezive full moon, christmas i newyears partiji , pa cu vidjeti.

 

02.12.2010.

Mogu i ja bit' fin, kad se potrefi tako

Kako postaje deplasirano (otkud mi ova rijec naumpade) da se vise zalim na klimu, mada mi kisa koja pada zadnjih nekoliko dana ide pravo na kurac...moram da se pohvalim primjernim ponasanjem na koncertu i nakon samog koncerta Eagles-a gdje nisam pao u bandak, upisao do zavrat ili pravio ostale pizdarije mada su se kolicinom psihodelicnih i alkoholizirajucih sredstava u mom organizmu bili stvorili svi uslovi za takvo sto, a i da se usput zahvalim mom vrlom drugu Amiru H., exile-u ko sto sam i ja sam, samo iz slobodarske Banjaluke, sto me je evo dovezao kuci. Skoro sest je ujutro, a ja evo tek sad na spavanje. Jupiiiiii.

26.11.2010.

ufff, moram ovo staviti na papir dok je svjeze.//

Nocas sam prezivio jos jedan out of body experience kad sam zaspao, ako sam uopste zaspao? uzrokovan acidom dok je debelguza Debbie plesala u ritmu 'muzike za ples'. Nekad mi se nesto slicno desilo na jednom od festivala u Guildfordu kod Londona davno prije desetak godina usred koncerta kad su nakon uzimanja acida zvuci prouzrokovani basom Jarvisa Cockera naglo spojeni sa mojim vantjelesnim kovitlanjem iznad publike, i mada tada to nisam smatrao opasnim, rekose mi da sam odjednom bio blijed ko krpa i da su me morali dobro isamarati da dodjem sebi kad se koncert vec davno zavrsio.
I tako, ispred mojih ociju guzica Debbie se pomjera lagano, lagano, a ja se oduzeo postepeno i vise ni gledam procjep Debbie, nego zatvorenih ociju gubeci prizor pokretne guzice u crnilu, tacnije bjelilu ispred svojih ociju sada vidim sve ko na dlanu, i sobu i Debbie, i uzivam u mijenjanju pespektive za 270 stepeni, ali trodimenzionalno, da bi se na kraju sve pretvorilo u lebdenje iznad debelguze Debbie.

...kao izlazim iz sebe cak i u toj poziciji iznad, nesto me issisava, ali samo do odredjene granice, pa me pusti, a kad me pusti da lebdim, e to je jedan od najboljih osjecaja koji sam dotad imao. Nikakvog straha da cu probiti plafon iznad sebe, jer nema apsolutno straha ni brige nikakve vrste. A i da ima, briga me. Svaki pokret za uzivanje, neopisivo ushicenje sa svakom promjenom pozicije u zraku, uz neke mlazove dragosti sa svakim otkucajem srca kojeg sam naglo postao svjestan, ali vise spiritualno, nego fizicki.

Probudi me hladan znoj prije sat nekih vremena i rijeci Debbie da se pravo prepala za mene, i neka ogavna mucnina u stomaku. Jebem ti zivot.


Stariji postovi

nesloga
<< 01/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

MOJI LINKOVI

aha...




   


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
12861

Powered by Blogger.ba